.anime freak

Hello everyone! Mislim da je došlo vrijeme da napišem prvi post u ovoj godini!!!
Nadam se da vam je Nova godina započela dobro i da će tako i ostati!
Pripremila sam vam dva anime-a koji su praaava poslastica i baš savršena za ovu priliku jer ih jako volim i vjerujem da bi se večini itekako svidjela!

Oiiiiii moji dragi blogeri!!!
Od srca vam želim svima sve najbolje povodom blagdana...
Sretan vam Božić i Nova Godina!

Nadam se da ćete se odmoriti malo tokom praznika i pogledati koji awesome anime ili neku seriju, te papati puno hrane!

Ove praznike mislim posvetiti nadoknadi japanskog i nadoknadi anime-a...
Bila sam toliko zauzeta da sam odgodila pokoji anime do praznika, ali sada je došlo vrijeme da se anime freak sa time itekako pozabavi!
*happy otaku dance*

Provedite blagdane onako kako vama najviše odgovara!

Volim vas puno!

Mislim da je došlo vrijeme za new postek, a i imam potrebu da pišem new post, so hang in there for few minutes!

Odlučila sam pisati o jednom filmu koji me oduševio...
100 Days with Mr. Arrogant je Korejski film u kojem se miješaju komedija i romantika...
Ne znam da li bih nazvala ovaj film tipičnim ili ne, ali znam da se meni full svidio...
Na trenutke sam imala "wtf" izraz lica, a na trenutke sam se cerila ko luda... a na trenutke sam čak i bila ozbiljna... sve ovisi o tome kako je film tekao...
Uživila sam se u priču odmah...
Glavna "junakinja" je presmiješna i u nekim situacijama izravna, a u nekim očajna.
Glavni "junak" priče je full sebe i njezina najveća noćna mora... ili?
Hm, što da vam kažem o samoj radnji filma?
Pa, kao što sam naslov govori, 100 dana provedenih u društvu osobe koja je sve samo ne princ i koji se prema tebi odnosi kao prema robu, ili u ovom slučaju jer mu moraš biti rob... i nije baš bajno...
No, kako to biva u filmovima, u tih 100 dana se ne desi samo ono loše i to dovodi naših dvoje "junaka" do nečeg višeg...
Čak me kraj na trenutke skoro zavarao, ali ipak je završilo onako kako sam se nadala da hoće!

Mislim da biste trebali pogledati film jer je zabavan, smiješan i zato što sam ga ja gledala pa, naravno, morate i vi... onak ddddd
Nećete požaliti, I promise!

Mislim da je već krajnje vrijeme za new post… a nekako sam in the mood za jedan dobar yaoi post… hehe
Ovaj post će biti o mangama koje crta my only love in the world, a to je mangaka imenom Minami Haruka!
Mislim da je ovo treći post koji posvečujem njenim mangama, a vjerujem da će ih biti još!
Njene mange su meni najveći poklon! Nikada neću zaboraviti dan kada sam naišla na njene mange… gosh, I was happy as hell! Ta žena je u stanju ostaviti me bez daha sa bilo čime što napravi. That is what I call a pure talent! Čak i kada je one-shot u pitanju, she makes it so damn good! *fangirl scream*
Anyway… danas ću vam pisati o dvije mange koje sam pročitala nepoznat-mi-broj puta… *shy*




Prva manga o kojoj ću fangirl-ati zove se JUNK! BOYS ...
Kyaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! Tu mangu o-b-o-ž-a-v-a-m!!!!! Tako je hot-sexy-adultish-yaoi-fantastich!
Junk! Boys je highschool organizacija koju vode dva najpoželjnija momka na školi koje slučajno zatekne mlađi kolega te tu počinje priča. Mlađašni momak sav zbunjen biva prisiljen postati dijelom organizacije te se baviti onime što je broj 1 prioritet, a to je potajno rješavati ljubavne probleme učenika te škole..
No, što će se desiti kada ljubavni problemi nastupe upravo kod njih?!?
Oho, pa neću vam reći, of course! Hehe, morati čete pročitati!
Manga ima samo 1 volume, nažalost… ja bih da Minami-sensei napravi još jedan tako da mogu gledati happy trio after love life!
Mislim da će se ova manga svidjeti onima koji vole yaoi! A i ako niste do sada čitali yaoi, vrijeme je da počnete! Onak dddddd

Ovaj film mora biti jedan od mojih postova jer mi je to među najdražim filmovima, pa je itekako došlo vrijeme da pišem o njemu.

Još odmalena sam zaljubljenik u elementarne nepogode i ovaj film je kao lijek za moju dušu.
The Day After Tomorrow je film koji po mom mišljenju pokazuje realnu sliku onoga što nas čeka.
Sječam se kada sam ga prvi put pogledala. Suze su mi počele teći same od sebe. Ne, ne od straha već od ljepote moći koju priroda ima.

Hm… nisam nimalo oduševljena što nisam čak više od mjesec dana napisala post!
That is totally NOT my style! And it pisses me of!
No da ne kukam…
Odlučila sam se za anime post jer zbog ova dva anime-a o kojima ću pisati mi je skoro par puta laptop nastradao zbog cerekanja od šoka i humora, a pri tom bih uvijek nešto papala ili pila pa bi to skoro izletilo iz usta na laptop… I mean, girl gotta eat while watching anime, deshou?



Prvi anime za danas je anime koji me je oduševio zbog jako zanimljive teme , a zove se 30-SAI NO HOKEN TAIIKU!
Anime je kao ništa do sada što sam gledala, i to kažem sa sigurnošću jer zbilja ne znam niti jedan anime takve tematike
Naime, on je djevac koji dobije posjet from the God of Sex koji će mu pomoći da izgubi nevinost, pa čak pri tom ponuditi sebe i mlađeg brata koji je u istom biznisu… yup… također postoji i female postava sa sličnim „problemima“
Ne znam koliko mi je točno puta laptop bio u opasnosti, ali znam da sam naučila veoma „vrijedne“ lekcije from the Sex God, koji je u biti full simpatičan, premda, ne bih htjela tokom radnog vremena pipati gumene grudi i učiti takvo nešto kao naš glavni djevac… thank you, but no thank you
Anyway, mislim da vam je jasno da anime nije baš nešto već viđeno… tako da, vjerujem da biste kao i ja zbunjeno gledali u ekran misleći što to gledate, ali cerili biste se i obožavali anime
Anime ima 12 epizoda i svaka traje samo deset minuta… ja bih da traje dulje, ali nije na meni odluka na žalost…
Anime nije baš preveliki adultish, ali premladom uzrastu ga svejedno ne bih preporučila

Hm... razmišljam si da li da ovaj post stavim kao manga post ili kao anime post s obzirom da namjeravam napisati o jednom i drugom... ah well... naslov niti nije bitan s obzirom da ću pisati o anime-ima koji su napravljeni po mojim najdražim yaoi mangama

Prva yaoi manga o kojoj ću pisati, a da su po njoj napravili anime je naravno SEKAIICHI HATSUKOI
Kyaaaaaaaaaaaaaaaa! *gigolji se*
Obožavam tu mangu iz dva velika razloga!
Prvi razlog jest taj što je priča predobra i sviđa mi se taj doki-doki osjećaj dok čitam i mislim si da bi bilo super da nikada ne završi (good for me it is still ongoing )
Drugi razlog jest taj što je mangaka te mange Nakamura Shungiku koja je i tvorac mange Junjou Romantica!!!!
Sekaiichi Hatsukoi nije u potpunosti nepovezan sa mangom Junjou Romantica, ali naravno, to je priča za sebe...
O čemu se radi? Pa, ako ste gledali ili čitali JR, onda vam mogu reći da se i u ovoj mangi priča odvija u izdavaštvu knjiga (samo puuuuno više) ili u ovom slučaju shojo mangi! Gosh, I wish I can be an editor of manga...
Ima više parova u priči, i imam svoj favorit, no sva tri para su mi jako draga i svaka priča mi je pre pre predobra!
There are times where love even after 10 years of disappearance can still be reborn… (samo ću vam to natuknuti) Hehe..
Za sad ima oko 5 mangi, no priča ide dalje, and trust me, svaka stranica je vrijedna čitanja!

Hehe, morala sam staviti ovu sliku...

Ovaj post mora biti napisan sada, ove sekunde, jer imam inspiracije i više nego dovoljno...

Prayers for Bobby nije bilo kakav film... Taj film realno govori o mnogim ljudima koji se ne žele informirati i prihvatiti ono što im je pred nosom.
Ljudi će radije sve što smatraju stranim nazvati "nenormalno" ili "bolest" nego se informirati o nepoznatom.

Film govori o mladiću imenom Bobby koji shvati i prizna samom sebi da je homoseksualac.
Bobby je odgojen kršćanski, te se osjeća bolesnim i smatra da je to grijeh.
Njegova obitelj, a ponajviše majka misli da mu može pružiti podršku tako da ga "izliječi" od toga.
Koji ku**c? Kaj je to bolest?!? Onak, koliko se ja sjećam, na biologiji nas nisu učili da postoji gay-virus ili bakterija, tako da ne vidim kako bi organizam patio radi toga ili bilo tko drugi!
Film me toliko razljutio i rasplakao tako da poželim otići na ulicu i derati se kako su homofobi retardirani ljudi sa manjkom obrazovanja te interesa za išta osim sebe... gosh...
Priča je tragedija, tako da, ako ste in depression, odgodite gledanje ovog filma jer vam garantiram da ćete plakati ko kišna godina... jer ja jesam...
Pitam se, kako danas možeš biti slobodan? Kakva je to sloboda govora?
Ne kažem da sada svi moramo plaziti jedni po drugima u javnosti dajući do znanja koga ljubimo, ali zašto npr. ja ne bih mogla dovesti neku djevojku doma i predstaviti ju kao moju partnericu?
Sa spikama da to nije normalno započinju ljudi koji su munjeni... A kaj je normalno? Kaj? Tko sam ja ili bilo tko drugi da može nekome odrediti što je normalno i koga voljeti? NITKO! JE**NI NITKO I NIŠTA!
Bolje da imam ženu u krevetu koja me voli i poštuje, nego muža koji me mlati i ponižava, right? (ne kažem da ne može biti obrnut slučaj, of course, but I am giving an example)...
J**em ti zatucanost nekih kršćana koji kao šire ljubav i razumijevanje a imaju najviše predrasuda!
Tko su oni da imaju pravo govoriti u ime Boga? Tko? OBIČNI LJUDI, ETO TKO!!!!
O tome i film govori...
Bobby bi trebao biti podsjetnik svima nama da bi trebali biti ono što jesmo i da IMAMO pravo ljubiti koga želimo, jer nas BOG VOLI onakve kakvi jesmo jer inače nas ne bi stvorio i dao nam da biramo sami za sebe...

Film je rađen po istinitoj priči, što je najtužnije, i zbilja bih voljela da svi vi odvojite sat i po' vremena da pogledate ovaj film, jer tu možete vidjeti realnost i ponešto naučiti o današnjem svijetu i o homoseksualnosti...

Don't judge! Love!

I love you Bobby!

Nikada nisam mislio da ću voljeti tebe... tebe, svog najboljeg prijatelja... voljeti te na način kao što muškarac voli ženu, kao ljubavnik koji jedva čeka da skine svaki komadić odjeće sa tebe.
Gledam te, ja vidim iluziju, ja stvaram iluziju. U glavi sve je tako savršeno.
Okrećeš se, smiješ se, daješ mi do znanja da si sretan.
I ja sam sretan, jer ako si ti sretan, onda nemam razloga za tugu... da, nemam...
-Želim te, hoćeš li biti moj?-upitao sam te odjednom. Pobjeglo je sa usana...
Gledaš me, raširenih očiju... i tako negdje nekih deset minuta.
Odjednom se trgneš i kreneš prema meni. Staneš i gledaš me ravno u oči.
Zatim, odjednom osmjeh.
-Nešto što je već tvoje ne trebaš tražiti.-primaš moju ruku te nastavljamo koračati prema boljem sutra.

How To Date An Otaku Girl je jedan savršen japanski film koji NIKAKO ne smijete propustiti...
Film se na japanskom zove Fujoshi Kanojo što bi po prijevodu na engleski bilo: Yaoi fan girl!

O da...hehe... Ona je otaku, a pogotovo hardcore yaoi fan girl koja u svakoj životnoj situaciji vidi boy's love affection...
Odmah sam se pronašla u njoj, i doslovce se ponašam kao ona u nekim situacijama...
Nas dvije ne zamara oko javnosti i što oni misle o nama kada vrištimo na otaku situacije u glavi, ili kada držimo mangu u rukama etc...
A gdje se onda on uklapa u ovu priču?
Pa tu se radi o momku kojemu u biti ne smeta što je ona tako "čudna" i što ga tjera da čita yaoi... hehehe... i što ga zove Sebsy zato što je opsjednuta sa Sebastianom iz Kuroshitsuji anime-a! Ah, tko bi joj zamjerio kada je Sebastian savršen... *blush*
Anyway... meni se full dopala scena kada ga je odvela u cosplay shop i kada se odjenula u Hatsune Miku... bila sam sva hyper i poželjela isto!
Bilo bi tako cool moći otići u yaoi manga shop i socplay shop i vrištati po cijele dane... *sigh*... no dobro, za sada se moram zadovoljiti Algoritam knjižarama... za sada...
No da ne mislite da je cijeli film silly (premda, ne bi ni to bilo loše), ima film i svoju ozbiljnu stranu, of course, no to vam neću odati... hehe... ima da pogledate!

Vjerujem da će vam se ovaj film svidjeti, jer film je presladak!!!!!!!

Razlog zbog kojeg sam odlučila staviti ovu mangu u svoje postove jest taj što su napravili tri OVA-e po njoj, and that made me reaaaaaaally happy!

Prvo bih se htjela zahvaliti Rei-chan što mi je predložila da pročitam ovu mangu! Arigatoooooooooooo!!!

Aki Sora je 100% manga po mom ukusu!
Manga sadrži gender bender, harem, incest/twincest, a little yuri too, a i k tome je soft hentai *shy*...
Priča je dosta naughty ali mi je tako kawaii da si nemrem pomoći i ne pisati o njoj!
Neki od vas znaju da volim taboo themes, i da za mene taboo i nije taboo, jer ja svijet gledam otvorenim očima bez predrasuda! I smatram da bi svatko od nas tako trebao!
Izraz keep it in the family se definitivno odnosi na ovu mangu
Sviđa mi se ta otvorenost brata i sestre jedno prema drugom i ta hrabrost da se vole bez obzira na to što pred njima stoje tolike prepreke...
Dobro, možda je ta ljubav weird u smislu da je on meta svih horny mladih cura, uključujući njegovu sestru blizanku isto (vjerujem da me večina vas sada gleda wtf očima... but I don't care)... ali to mi je jedino weird and funny jer ne mislim da je neki ulov godine, ali je sladak... i to na shota way... pa ih i kužim nekako... karakterno me momak podsjeća na neke yaoi shota likove... hehehe...
Anyway... navijam da na kraju bude sve uredu sa starijom sestrom(sa kojom i je) i sa njim... Smatram da nije loše to što čine... Yup...
Meni je priča zanimljiva... i to dosta... i full me zanima kraj...
Manga je još ongoing i ima oko 5 knjiga za sad...
Tema incesta je nešto što se večini gadi, ali meni ne... I consider love as something without judge...
Fuck haters!

Došlo je vrijeme da pišem o ovoj mangi, i da vam prenesem jedno predivno iskustvo koje sam stekla čitajući ju! *teary eyes*
Smatram da je ova manga jedna od najboljih koje sam pročitala, jer ne samo da je Shinjo Mayu (mangaka ove mange) pogodila moj ukus, nego i srce!

Haou Airen je jedna predivna priča o ljubavi, ratu, mafiji i nemogučim preprekama da bi se dvoje ljudi moglo voljeti...
Shinjo Mayu je inače poznata po tome da zna čovjeku ispiti živce sa svojom neprevidljivošću... ali to je ono što volim kod nje!
Ali ova manga je drugačija... jer ne samo da je priča amazing, već je kraj nimalo predvidljiv!
Plakala sam ko kišna godina doslovce, udarala glavom o stol i pitala se zašto milijun puta!!!!!!
Nije fer, frknula sam nosom stotinu puta! Imala sam osječaj da čitam Romea i Juliju na kraju, ali samo što Julija doživi grozniju stvar od smrti, a to je stvarnost sa kojom mora živjeti ostatak života! *teary eyes*
Ne znam kako više da riječima opišem koliko me kraj ove priče pogodio... Mayu-sensei je dirnula u živac i nemam mira od tada... svakakva mi pitanja prolaze glavom i najradije bih ju našla i pitala : "WHY, WOMAN, WHY?!?" ,ali pošto ne mogu, preostaje mi samo to da joj nađem e-mail adresu i šaljem stotinu mailova ljutnje, bijesa i pohvale...
Zbilja skidam kapu jer nije me lako dotući kada su mange u pitanju, ali ona to UVIJEK nekako uspije, a ova priča joj je zbilja predivna i vrijedna čitanja... a da ne pričam o art-u koji je kao i uvijek a-m-a-z-i-n-g!

Serijal ima devet knjiga koje mooooorate pročitati!

O daaaa... odlučila sam se potruditi i napokon napisati post... Mislim da je zbilja došlo vrijeme!
I u ovom trenutku se dvoumim o kojim anime-ima da pišem... *vrti joj se u glavi*
...
No dobro! Odlučila sam, ajmo reći... jesam li? ... ... ... Gosh... Ok, ok, znam o kojima ću pisati...
Ova dva anime sam odlučila ove sekunde staviti u ovaj post...
Pa da počnem, prije nego li se predomislim!




Prvi anime za danas je anime koji me osvojio iste sekunde, a zove se LOVELY COMPLEX...
Zašto me osvoijo? Pa zato što je presladak, i zato što ima full zanimljivu priču, i zato što sam ludila kada sam slušala the main couple kako krešti i kako se svađa... etc.
Anime pokazuje koliko dvoje mladih ljudi može biti tvrdoglavo i ne ići sebi u korist zbog ponosa. Anime je prepun humora i govori o prijateljstvu iz kojeg se kasnije rodi nešto više...
Moram li vam reći da je on niži od nje oko 15 centimetara? Heheheh... to mi je najslađi dio anime-a sigurno!
Presmiješno mi je kako se njih dvoje stalno svađaju zbog te visine, a opet u nekim trenutcima pokažu jedno drugom da su tu kada najviše treba!
Mene je priča osvojila... Netko bi možda rekao da je totally tipical shojo romance, ali ja se ne bih složila... not at all...
Anime ima 24 epizode, so hurry up and start watching!

O da, mislim da je došlo vrijeme da pišem o Nani because she makes my world a stage where I rule!

Nisam sigurna od kuda da počnem objašnjavati zašto volim njenu glazbu toliko... ali znam da se uz njenu glazbu osječam predivno! Njena glazba, ta umjetnost je nabijena toliko pozitivnom energijom i često me digne kada sam loše.
Ima dana kada nemrem prestati slušati satima njen glas... jednostavno ne mogu. Ona liječi moje rane na tako poseban način, i zahvalna sam joj na tome.
No naravno, da ne ispadne da ju samo iskorištavam, želim naglasiti kako se uz nju svatko može osječati kao zvijezda...

Just because I don't have wings, does not mean that I can't fly!

Da, mislim da je došlo vijeme za new post...
Ovaj post ću posvetiti samo jednom anime-u jer mislim da je teško naći anime koji se može mjeriti sa ovim po mnogim mjerilima, a ponajviše onim mjerilom privlačne morbidnosti...

Anime o kojem vam želim nešto reći zove se KUROSHITSUJI ...
Mislim da sam se u taj anime zaljubila prve sekunde. Ne samo da je prepun onog finog sarkazma koji mi toliko godi da to ne mogu opisati, već se u njemu nalazi i crni humor koji obožavam. No to nije sve, anime je prepun prelijepih likova sa toliko morbidnim karakterima da mi duša cvijeta. Obje sezone su mi savršene, premda malčice favoriziram drugu sezonu koja pogađa moj ukus manijaka u potpunosti.
Sviđa mi se to što u anime-u leži jedno veliko pitanje odricanja da bi se dobilo nešto.
Sviđa mi se razmišljati o tome koliko sam ja spremna dati da bih dobila, i da li bih se odrekla duše za nešto.
Ne dolazim do konkretnog odgovora, jer teško je dati život samo tako ako nemaš pošten razlog, tako da će Sebastian morati još malčice pričekati prije nego li moja duša dospije na njegov meni *ceri se* .
Lik koji je na mene ostavio najveći dojam jest Ciel. Teško mi je objasniti zašto je to tako, jer Ciel nije jedan od onih likova koje možeš svrstati u jednu rečenicu, ali reći ću samo da ga razumijem.
Moram naglasiti da mi se jako sviđa glazba u Kuroshitsuji anime-u jer je mješavima svega što ja volim čuti, pogotovo one pomalo crkvene mračne melodije - predivno!

Ako odaberete ovaj anime za gledanje, nećete požaliti, jer koliko god da anime nije za svakoga, opet mislim da bi se svakome barem malo svidio. Čudno, zar ne?

Anime ima dvije sezone, kao što sam spomenula.
Prva sezona ima 24 epizode + OVA.
Druga sezona ima 12 epizoda + 4 OVA-e za sad (trebale bi doći još dvije, po nekim informacijama).

Tisuće ljudi sada pati, ovoga trenutka u Japanu!
Za one koji ne znaju, a smatram da nema takvih, u petak se desila jedna od većih katastrofa u Japanu...
Potres jačine 8.9 pogodio je Sjeverno-istočnu obalu Japana, nakon čega je uslijedio ogroman Tsunami koji je promijenio i označio Japan za sva vremena. Tisuće života je u pitanju, a ako se katastrofa nastavi, biti će mnogo više!
Nakon toga niz slabijih potresa (manjih od 8.9 po jačini) su uslijedili... Postoji rizik i sada da će se potresi nastaviti i postoji opasnost od još tsunamija.
No nažalost, opasnost ne prestaje tu...
Potres i tsunami su oštetili nuklearne elektrane u Fukishimi zbog čega sada Japanu prijeti jedna od još gorih katastrofa, a to je nuklearno zagađenje koje bi moglo odnijeti broj života za koji se svi nadamo i molimo da neće.
Ako dođe do nuklearnog meltdown-a, Japan će se morati suočiti sa nuklearnim zagađenjem koje će sigurno promijeniti život u Japanu.
Postoji opasnost da bi zagađenje moglo preći i na neke druge zemlje.

Za sada je stanje kaotično.
Tisuće su na ulicama, traže pomoć, svoje voljene.
Toliko je nestalih, toliko ranjenih, a toliko još čeka da ih se spasi u ruševinama koje su potres i tsunami ostavili za sobom.
Zemlje kao Rusija, UK, Korea etc. pomažu kako najbolje mogu, no tužna je činjenica da je katkada teško pa čak i nemoguće pomoći jer katkada majka priroda uzme što poželi pred sobom.

Pišem ovaj post u nadi da ćete se skupa sa svima nama pomoliti Bogu, pomoliti u nadi da neće doći do još većih katastrofa koje prijete Japanu ove minute, ovog trenutka.
Pomolite se, bili vjernici ili ne, jer vaša i moja molitva nije toliko pitanje vjere već nade za dobro ljudi koji su sada suočeni sa strahom vama,meni nezamislivim.

Konichiwa minna san!!! Genki desu ka? Watashi wa genki desu!
Mislim da je itekako došlo vrijeme za new post i vrijeme da osvježim svoj blog sa new yaoi mangama... *in the mood for yaoi storytelling*
Ovoga puta za vas imam nešto paafekto! I mislim da svi oni koji su yaoi/shonen-ai etc. ljubitelji MORAJU ovo čitati...

U ovom postu ću predstaviti mange od Yamane Ayano koja je po mom mišljenju genij za crtanje i teško je uopće naći konkurenciju za njene priče i njen art tako da vam sa ponosom pišem o mangama od jedne od mojih najdražih mangaka...

Evo vam i video gdje možete vidjeti Yamane Ayano na dijelu:

I wish I could draw like this too...

O da... mislim da je krajnje vrijeme da napišem post, right?
Odlučila sam se za anime post jer sam opet u nekom samurai anime mode-u, a mislim da za vas imam onu pravu poslasticu koju planiram već duže vrijeme... *te-he*
Pa da ne duljim sa pametnim izjavama, I will start...





Prvi anime za danas koji mi jako znači zove se PEACEMAKER KUROGANE...
Pogađate? Anime je o samurajima, i to o predivnom Shinsengumi klanu! Kyaaaaaaa! *faints*
Obožavam taj anime, OBOŽAVAM! Toliko je smiješan, a toliko ozbiljan...
Sviđa mi se način na koji su pokazali krvopliće i sviđa mi se način na koji su predstavili Hijikatu. Hijikata je jedan od važnijih članova tog klana, tako da smatram da je bitno napraviti ga što realnijim... Hijikata je karakterno demon i strog, i smatram da je to u ovom anime-u predivno prikazano. Naravno, dodali su oni tu komedije, ali pravu mjeru, definitivno.
Obožavam lika koji je u centru priče, a to je maleni preslatki Tetsunosuke (koji je i bio član Shinsengumi klana u stvarnosti). Sviđa mi se njegova kosa jako. Sviđa mi se što je nekako kao chibi, a opet tako snažan i hrabar.
Sviđa mi se sve u vezi ovog anime-a!
Hahahaha... a najviše mi se sviđa to što je moj najdraži Hajime Saito prikazan tako urnebesno smiješno da ga je nemoguće ne voljeti.
Mislim da je anime pravi izbor za sve vas jer će vam približiti samuraje, naučiti vas ponešto, a pri tom i zabaviti.
Anime ima 24 epizode... enjoy!

Tako je! Danas mi je rođendan... Iskreno, nakon svega što mi se desilo u zadnje vrijeme, nisam nešto excited, ali moram natipkati postek za rođendan... bilo bi pogrešno da to ne napravim, zar ne?

Prošlogodišnji rođendanski postek je bio interesting, i neke se želje čak i jesu ostvarile...
(obavezno klik na prošlogodišnji postek: KLIK! )
Upala sam na fakultet...
Sasuke je još živ tako da tu želju prenosim na ovu godinu isto...
Nisam naručila spomenutu mangu... *broke alert*... ali budem... of course...
Godinu sam provela okružena sa mangama i anime-ima... premda, ne u miru baš...
Pa, Yuuki nije pala niz stepenice i udavila se vlastitom krvlju, ali Kaname ju je ostavio... što je još bolje!


Ovogodišnje želje isto postoje, naravno... i ovo su neke od njih... the top...
1. Da napišem do kraja jedan dio petoknjižja na kojem radim... i dovršim neke priče...
2. Da prođem prvu godinu fakulteta i da upišem Filozofski fakultet, smjer: Kroatistika
3. Da zaradim koju kunu
4. Da mi godina bude ispunjena anime-ima, mangama i svim predivnim stvarima iz Japana
5. Da Yuuki shvati koliko je mutava i baci se sa mosta (može i prozor)

Mislim da bi ti bilo to za ovu godinu od najvažnijih stvari...
To su moje top želje... + ono sa Sasukeom sa prošlogodišnjeg popisa...

Yup, jučer smo na japanskom jeli sushi, i bio je dobar!
Istina, to je bio moj prvi sushi, jer do sada ga nisam probala, a nisam ga se usudila raditi... tako da, htjela sam to podijeliti sa vama...

Jeli smo tri vrste sushija...
Jeli smo sa sushi sa povrćem kojeg je napravila Mimachu... meni je bio dobar, tako da... Omedeto Mimachu!
Jeli smo sushi sa dimljenim lososom i povrčem made by sensei koji je bio isto dobar...
Sensei je isto napravila sushi sa povrčem, samo što je njen sushi bio izvana omotan u sezam što je baš bilo fino..
tako da... Omedeto Sensei!


Sensei no sushi...


Mimachu no sushi...



Itadakimaaaaasu!

Ha! I bet you didn't expect this! Well... it is time for you to find out about some new anime, right?
Odlučila sam vam pisati o dva anime-a koja su novija i koja su mi neopisivo draga...
Mislim da je vrijeme da skupa sa mnom uđete u svijet prekrasnih anime likova gdje vam maramice neće biti dovoljne za brisanje sline... *te-he*






Prvi anime za vas koji me oduševljava svojom pojavom zove se URAGIRI WA BOKU NO NAMAE WO SHITTEIRU !
Anime je jednom riječju predivan i pogađa moj ukus 100%...
Ne samo da je prepun prezgodnih likova, nego je i sama radnja prezanimljiva... gosh, I hope there will be more seasons...

Yuki is a pure white gold, and Ruka is a dark demon in love with him... or her? Who does he love? Or does he love at all?

He just loves to fight, and without a reason, he keeps killing......
After loosing a dear friend, he keeps fighting... but then... he knows the reason...
His death gave him answers...

Nekako sam poželjela napisati new post...
A nekako i ne želim, ali ga pišem zbog meni nepoznatog razloga...

Zašto sam se odlučila za ovaj post?
Gospođica Zla mi je dala do znanja da bih trebala pisati o ovoj mangi...

Naime, radi se o jednoj mangi koja mi je draga i koja se, kao što već i sami vidite, zove Kiken Junai D.N.A.
What is it about?
Paaaa... mogu reći da je to jedna komplicirana priča o bratu i sestri koji potajice vole jedno drugo... no možda ipak nisu brat i sestra?!? I ne samo to, nego on je također ljepša ženska polovica?!?
Yup... just as it says... znate da moj info o mangama uvijek sadrži pitanja ili nejasne dijelove... but that is what I love to do the most...
Did I made you interested?
I hope so...
Manga ima tri dijela aka tri knjige...
Mislim da nećete pogriješiti ako pročitate jer manga je stvarno kawaii i funny... and perfect of course...



I just love those stories where happy ending gives you a feeling of happiness...

Anđeli su te prihvatili kada si to najviše htjela,
oduzevši pritom bol koja te je sputavala tokom života...

Sada živiš život zavidan,
onaj vječni, gdje radost i tuga nisu oslonac jedno drugom...

Tvoja ljubav ostavila je traga,
toplina tvog zagrljaja i dalje grije tvoju djecu...

Zato počivaj u miru, draga mama,
odmaraj izmučenu dušu i širi radost svu sa ovoga svijeta...

Kyaaaaa!! Moram pisati o ovoj mangi... nekako je dobila prednost pred onima o kojima sam htjela pisati...
Zašto? Pa zato što je mangaka ove mange Shinjo Mayu-sensei koju sam već spominjala prije... a i zato što je priča savršena, of course...

Ai wo Utau Yori Ore ni Oborero je priča koja me je izludila od početka do kraja, ali doslovce, i to naravno mislim u pozitivnom smislu...
Ne samo da sam imala dojam za njega da je žensko u toj vezi... i opčenito... nego su i likovi u mangi tako mislili..
On je niži od nje, slađi, i doslovce izgleda kao djevojka, a ona je savršen muškarac za sve nas koji možemo zanemariti njene ženske djelove... hehe...
Ali... kada se on uozbilji... daaaamn, bez obzira na to što je nizak, prezgodan je... i moram priznati da uz nju izgleda savršeno...
No da prestanem sliniti...

Biti muškarac i zadiviti ženu znači odjenuti suknju i postati žena za nju...

Radnja se odvija u glazbenom svijetu gdje muškarci postaju žene, a žene muškarci... yup...
Mislim da je priča savršena, smiješna i da bi se svima svidjela, naročito onima koji vole dobru shojo komediju...

Manga ima 5 knjiga... enjoy...







Trust me, you will love it...

Naime, pošto je danas bio zadnji dan tog tjedna i pošto sam imala vremena da idem, posjetila sam muzej Mimaru.
Danas je na programu bilo natjecanje iz japanskog jezika u kojem sam trebala sudjelovati, no odustala sam jer smatram da nisam još sprema za tako veliki izazov, ali uvijek postoji sljedeća godina, right?

Moram priznati da me je oduševilo sve to...

Prvi dio (govorništvo na japanskom)... stigla sam pred kraj, pa sam samo čula jedan govor i to curu koja je pričala o svom rodnom gradu (ako sam dobro shvatila) i pričala je čisto solidno, tako da mi je žao što nisam čula momka koji je osvojio prvu nagradu, kartu Zagreb-Japan... a žao mi je što nisam čula i ostale govornike... bilo ih je sveukupno pet...

Drugi dio natjecanja sadržavao je recitacije, čitanje, pjevanje itd. u kojem je sudjelovalo malko više ljudi, i bilo je nekih simpa izvedbi, a nekih i ne baš toliko, no svaka im čast na hrabrosti, of course, jer nije lako izači pred sudij u kojemu su pola njih japanci, te pričati na japanskom...




Osim što se moglo gledati natjecanje iz japanskog, također je bila mini izložba danas.
Bila je izložena japanska kaliografija, ikebana, origami, temari lopte i nešto haiku uradaka...
Staviti ću vam slike onih radova koji su se mene dojmili najviše.



Mislim da je bilo dobrih kaliografija, ali ove dve su me oduševile jer imaju tu neku finoću u sebi... baš su posebne...







Da li vam moram opisati koliko mi se svidjela temari lopta Doraemona?
Tako je preslatka... i da sam ju mogla ukrasti, samo da znate da bih





Naravno tu je i origami kojeg nikako ne smijem izostaviti, a posebno su me dojmile cicade... i samuraj... barem je meni tako izgledao


-kaj nije kawaiiiiii malena cicada?


-predivno je napravljen, no malo je mutna slika pa se ne vidi toliko dobro, ali meni je the best...



Ne smijem izostaviti haiku, pa ću objaviti sliku od jedne koja je po mom mišljenju baš dobra...

-totalno sam si stovrila sliku zbog ovoga u glavi, tako da, svaka čast umjetnici...




Na izložbi su se također mogle vidjeti svakojake umjetnine iz Japana, pa sam uslikala ponešto...





I morala sam slikati stolić za ceremoniju čaja(na kojoj nažalost nisam bila)... zar nije predivan?






Eto malo izvještaja za vas od mene...
Nadam se da ste uživali u mom doživljaju djelića Japana

Ooooonak... prošlo je previše vremena od kada sam zadnji put pisala o yaoi mangama, and it is about bloody time I do so! Neću okolišati, jer mislim da nema potrebe za to, već ću da pišem punom parom o predivnim yaoi mangama za koje morate znati! Hell yea! *nabrijana*

Mangaka čije ću mange danas predstaviti zove se Mizukami Shin. Za mene je ona nešto posebno jer njen stil crtanja se dosta razlikuje od stila koji inače volim vidjeti kod yaoi mangi, ali ne mogu si pomoći jer zbilja posebno crta i teško je ne voljeti taj stil. Njene mange su itekako "mature" i mislim da joj to najbolje leži.

Njen sign je presladak. Nekako ju ovako i zamišljam...

Da, da... morala sam ovo staviti među svoje postove s obzirom da se radi o one shot priči čiji je autor Masashi Kishimoto koji je mangaka poznatog Naruta!

Baš sam se oduševila kada sam saznala za taj one-shot...
Arigato, Ivan-hama!

One Shot Bench je manga o sportu, i to bolje rečeno o bejzbolu!
Baš je osvježenje čitati Kishimotovo dijelo o sportu i mislim da je napravio dobar posao! *kima glavom*

O čemu se radi?
Radnja je dosta zanimljiva i radi se o tome da se ne smije suditi knjigu po koricama!
Zar ste ozbiljno mislili da ću vam reći više od ovoga? Hehe... of course not... ipak se radi o one-shot priči, pa nema ne znam koliko stranica za pročitati. Ali mogu vam reći da nećete požaliti ako pročitate, pogotovo Naruto fanovi, koji vjerujem da vole Kishimotov rad!
Samo je velika šteta što nema više od ovoga, jer mislim da priča ima potencijala za više stranica, tako da se možemo nadati da će možda Kishimoto-san nastaviti priču jedan dan!

Uživajte u dašku sporta from Kishimoto world!

*faints...drools, then faints again*

Kyaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! Zbrojite "kyaaa..." tako milijun puta i zamislite malenu chibi okruglu otaku djevojku kako vrišti kada čita određenu mangu!
Tako sam ponosna i sretna što ću pisati o ovoj mangi, zato: PAY ATTENTION!

Love Celeb je manga koja je prešla riječ "savršeno" i tu nema rasprave! Nope!
Ta manga ne samo da me izbacila puna puta iz takta već sam skoro skrenula totalno dok nisam završila sa čitanjem!
Ta manga je djelo Shinjo Mayu koju toliko poštujem radi stila crtanja sa kojim se rijetko koja mangaka može mjeriti... trust me, znam o čemu govorim! (uh, što sam se nabrijala... *chuckle*...).

Radnja same mange: Hahahaha... radi se o mladoj nevinoj djevojci i o manijaku(doslovce) koji ima problem sa tom nevinošću! *chuckle*
No pustimo mi sada nju, On je taj o kojem želim pričati...
Njegovo ime je Gin, što znači "Silver", i njegova srebrna kosa je postala moja opsesija od kada sam ga vidjela prvi put! Totalno sam bila ko neki freak zaljepljena za ekran dok je moja tipkovnica patila od prevelike doze slinjenja... no dobro... I ONDA, kada je na neko vrijeme imao obojenu kosu u crno... I DIED... SERIOUSLY... imala sam osječaj kao da sam izdana...
Gin je toliko kompliciran sam po sebi da sam ga htjela izudarati katkada, ali toliko se uvuče pod kožu da ne možeš da ga ne voliš! Meni je srce stalno poskakivalo kada sam čitala! Damn, he even made me blush so many times!
*shy*... *chuckle again*...

Mislim da ne postoji osoba kojoj se ova manga ne bi svidjela... ne postoji...
Manga ima 7 knjiga... dovoljno da jedan laptop zatreba popravak radi slinjenja(ok, sada već zvučim ko perverznjak)... *ozbiljno razmišlja o liječenju*






Enjoy and drool!